Desilo se jednog jesenjeg dana, na mjestu koje me regeneriše, na jezeru Balkana.
U svojoj, reklo bi se, uobičajenoj šetnji, doživjela sam buđenje. Doslovno. Do tada nisam u potpunosti shvatala šta znači biti OVDJE i SADA.
Šetala bih Balkanom kada god sam bila u prilici, naročito ako sam imala izazovne okolnosti. Opuštala me. Svojim tihim postojanjem umirivala bi i mene, činila da lakše podnosim sve što se dešava, nekada mi mijenjajući ugao posmatranja i na taj način dovodeći nove načine i rješenja u moj život.
Osjećala bih se tada mirnije, srećnije, lakše, ispunjenije.
Mislila sam da sam samo tamo potpuno opuštena. Uvijek. Da uživam, potpuno i svim čulima.
Međutim...Tog oktobarskog dana, odmah po dolasku na moju Vodenu Kraljicu, uočila sam predivne boje i sve nijanse drveća i lišća koje su me okupale. Iznutra okupale, vjerujte.
Imala sam dojam da sam u bajci, da sanjam, da nije stvarno.
U trenutku sam se zapitala da li je ovo uvijek bilo ovako? Da li je svaka jesen pravila ovu čaroliju? Gdje sam ja bila tada, o čemu sam razmišljala?
Pametna pitanja bude, vjerujte mi.
Buđenje nije ništa spektakularno - desi se u "običnom" trenutku. Tiho. Nenametljivo. Spusti lagano svoje prisustvo na vaša ramena, nacrta vam predivan osmijeh na licu, poručujući - ovdje si, sada, isprazni glavu, napuni srce. Udahni, izdahni. Primijeti, budi. Uživaj.
Sada. Ovdje. Uvijek je sada i ovdje.
Samo zvuči jednostavno.
Um je manipulativan igrač, ako ne znate s njim.
Lako vam zamagli oči, unese nemir i brigu u tijelo i tako vas odvoji od čarolije trenutka, kako biste ostali sa njim.
Radite na svojoj prisutnosti u SADA.
Šta god radili - budite tu, tada. Osjetite sve senzacije, uključite sva čula i osvijestite sve što osjetite.
Sada je sve što imate. Juče se desilo, sutra nije još došlo. Kada dođe - biće sada.
Danas učite da je vaše sutra sada.
Vjerujem da je to jedna od najvrijednijih lekcija - PRISUTNOST.
Podijelite blog